Neka načela kriminalističkog istraživanja „rizičnih“ nestanaka osoba

Piše: mr. sc. Josip Pavliček
 
Činjenica da su određeni broj nestalih osoba žrtve različitih kaznenih djela predstavlja jedan od temeljnih razloga za uključivanje policije u najranijim fazama traganja za nestalim osobama. Nestanak osobe tako može biti jedan od simptoma da je počinjeno protupravno oduzimanje slobode, otmica, silovanje, kaznena djela povezana s međunarodnom prostitucijom, trgovanje ljudima i ropstvo, pa i ubojstvo. To nam potvrđuje i dosadašnja kriminalistička praksa pa na osnovi toga možemo govoriti o tamnoj brojci kaznenih djela u populaciji nestalih osoba.
 
Najveći broj nestalih osoba su se svojevoljno udaljili iz mjesta stanovanja i na njihovu štetu nije počinjeno nikakvo kazneno djelo, niti su oni za to vrijeme činili kaznena djela. Međutim nisu svi nestanci osoba isti. Nestanak mladića koji se više puta udaljavao od kuće, koji često izbiva zbog zajedničkih putovanja s prijateljima, nećemo kategorizirati isto kao i nestanak djevojke koja se nije vratila iz škole iako je najavila roditeljima da je krenula kući, čiji je mobitel isključen i koju su prijatelji vidjeli kako ulazi u vozilo nepoznate osobe. O kategorizaciji nestanka će ovisiti koje ćemo radnje i metode traganja koristiti. Za razlikovanje stupnja rizičnosti nestanaka važan je objektivni sustav procjene rizika koji će pomoći policijskim službenicima u donošenju odluka o radnjama koje je potrebno poduzeti.
 
Dvojbene situacije na početku
Otkrivanje, razjašnjavanje i dokazivanje kaznenih djela na štetu nestalih osoba spada među najsloženije oblike kriminalističkog istraživanja, osobito kada postoje indicije da je nestala osoba žrtva ubojstva. Pri tome je, između ostalih, općih načela kriminalističkog istraživanja,  potrebno voditi računa i o nekim specifičnim načelima.
 
Jedno od bitnih načela upućuje policijske službenike da u slučaju dvojbe istražuju nestanak kao da je riječ o kaznenom djelu. Naime, kriminalisti se često tijekom istraživanja rizičnih nestanaka, ponajprije zbog nedostatka informacija koji vlada u prvim stadijima, nađu u situaciji kada veći dio činjenica govori u prilog nisko rizičnog nestanka, a možda manji dio u prilog nestanka visokog rizika. Vrlo često nisu sigurni treba li angažirati dodatne resurse i treba li uopće „dizati nepotrebnu paniku“. Očekuju da će se osoba vratiti sama ili da će je obitelj kontaktiranjem prijatelja pronaći. U takvim dvojbenim situacijama važno je postupati kao da je takva osoba žrtva kaznenog djela. Ukoliko se ona brzo pronađe utrošiti će se određeno vrijeme i sredstva, no ukoliko se pokaže da je nestala osoba ipak žrtva ubojstva neće se propustiti obaviti bitne radnje i prikupiti činjenice do kojih kasnije uopće više nećemo moći doći.
 
Vrijeme koje prolazi je istina koja bježi
Na prethodno načelo nadovezuje se načelo hitnosti u obavljanju provjera kojima će se potvrditi elementi rizičnosti nestanka. Hitnost u provođenju radnji osobito je važna kada već u početku postoje indicije koji ukazuju na rizičan nestanak osobe. Nema riječi kojima bi se mogla opisati važnost žurnog prikupljanja obavijesti od bliskih osoba, pregleda prostora u kojem je stanovala nestala osoba, pretrage terena, obavljanja provjera itd. Upravo u ovakvim slučajevima dolazi do izražaja poznata kriminalistička uzrečica da je vrijeme koje prolazi istina koja bježi. Nesnalaženje u tim prvim satima, rijetko danima, dovodi često do nepopravljivih gubitaka u procesu kriminalističkog istraživanja. Preostati će nam samo žaljenje što nismo poduzimali ovu ili onu radnju i traženje odgovornih, no to neće bitno pomoći pronalaženju nestale osobe.
 
Da bismo mogli žurno poduzeti sve potrebne radnje moramo imati najmanje dvije stvari, propisane osnovne procedure postupanja i kompetentne istražitelje. Drugim riječima policijske službenike koji su osposobljeni i dodatno educirani u pogledu kriminalističkog istraživanja nestanaka osoba, osobito rizičnih nestanaka. Osim profesionalnog iskustva nužno je i životno iskustvo na što će se nadograđivati kreativne i inteligentne odluke o radnjama koje je potrebno poduzeti. Važna je i odlučnost te profesionalni ugled takvih kriminalista, a osobito onih koji rukovode takvim kriminalističkim istraživanjem obzirom da se ono u pravilu provodi pod pojačanom pažnjom javnosti i brojnim drugim utjecajima koji mogu utjecati na ishod postupanja. Zbog potreba multidisciplinarnog pristupa važno je uključivanje i drugih specijalista.
 
Sustavno i detaljno istraživanje
Slijedi načelo sustavnosti i detaljnosti u provođenju i dokumentiranju radnji  koje osobito do izražaja dolazi u istraživanju rizičnih nestanaka osoba. Naime, kriminalističko istraživanje nestanaka osoba karakterizirano je oskudnošću materijalnih tragova koji bi mogli poslužiti u kaznenom postupku u procesu dokazivanja, ali i drugih informacija iz personalnih izvora. Kriminalisti neće imati mnogo prilika za prikupljanje kvalitetnih činjenica i stoga je važno svaku radnju obaviti što je detaljnije moguće. Sustavan pristup podrazumijeva i analitičko praćenje i obradu svih podataka prikupljenih u kriminalističkom istraživanju. Radi se o specifičnim oblicima operativne analitike, gdje će se sve informacije slijevati u bazu podataka, razvrstavati, analizirati i na osnovi njih donositi odluke o daljnjim radnjama. Površnosti, preskakanju pojedinih radnji, fragmentarnom pristupu u istraživanju kaznenih djela nestalih osoba nema mjesta.
 
Upornost i kada padne motiviranost
I na kraju treba istaknuti načelo upornosti. Izostanak brzog pronalaska nestale osobe, osumnjičenika i korisnih tragova u kratkom će vremenu početi dovoditi do gubitka motivacije angažiranih istražitelja, pada intenziteta istraživanja i u konačnici prekida aktivnog rada na slučaju. U tom smislu voditelj istraživanja mora brinuti o ispravnom raspoređivanju i korištenju raspoloživih ljudskih i materijalnih potencijala. On je taj koji mora voditi računa o intenzitetu istraživanja, koji mora smoći snage i motivirati suradnike kada ovi klonu i izgube motiv za daljnjim radom. Upornost se ogleda u dva pravca, kvaliteti provođenja pojedine radnje, ali i intenzitetu provođenja kompletnog kriminalističkog istraživanja.
 
Nemamo li dovoljno upornosti primjerice prilikom pretrage šire zone nestanka osobe i ne pregledamo li detaljno sve kontejnere za smeće postoji vjerojatnost da ćemo izgubiti predmete koji su možda poslužili za omamljivanje žrtve prilikom otmice. Nemamo li dovoljno upornosti u obradi terena i propustimo obaviti obavijesne razgovore sa svim građanima koji su se kretali u zoni mjesta odakle je nestala neka osoba postoji vjerojatnost da nećemo pronaći građanina koji je vidio nestalu osobu kako se udaljava u vozilu s još jednom osobom.
 
Osim spomenutih načela vrlo često će biti potrebno posegnuti dublje u metodološki sustav kriminalistike i iskoristiti sve mogućnosti koje nam stoje na raspolaganju kako bi pronašli nestalu osobu.